Radio Purger

13.04.2010., utorak

Majka svih nagradnih igara!

Možda ste već vidjeli reklame po forumima ili po gradu, a ako niste - u tijeku je nagradna igra s glavnim dobitkom od $100.000.000. Sto milijuna dolara. Novčanica od soma dolara, puta 100.000.

Tko pogodi ishod sve 64 utakmice Svjetskog prvenstva 2010 dobit će taj iznos. Jedan listić košta $1. Preporučite svim prijateljima, pa neka bar pobjednik ovog "SP-a" bude iz Hrvatske!

Kliknite ovdje za više informacija ili ovdje da odmah odigrate svoj listić.

Igru organizira TitanBet, a partner u Hrvatskoj je Oklade.net.

I da, kad stvarno pogodite te 64 utakmice stvarno ćete dobiti milijune. Nema "ako". Osim ako još netko pogodi sve 64, onda dijelite s njim.

Ako nitko ne pogodi 64, onaj s najvećim brojem pogodaka (63, 62...) dobiva 1 milijun dolara.

07.04.2010., srijeda

Nećete uspjeti skinuti Registar s interneta

Glavna vijest na Jutarnji.hr – “uspjeli smo rekonstuirati na koji je način prijavljena stranica”.

U Kanzasu, kažu.

E pa nije, nego u Austinu u Texasu, evo i poštanski broj: 78749. Poštanski pretinac 866. Trebate i broj telefona? E-mail?

Domena je zakupljena preko njemačke tvrtke Joker, a stranica je smještena na serveru u Austinu. Počinitelj nije platio $6 nego $3, jer ova baza podataka ne može imati preko 5 GB, ali je registriranje domene dosta skupo plaćeno, 8.96 EUR godišnje. Mogli su i povoljnjje proći.

Idemo u Austin, rođo?

- A jel znači to da je počinitelj Teksašanin? - pitaju se u USKOK-u. - Da odemo mi tamo i pretresemo malo taj Austin Texas, a, rođo? USKOK je organizacija u kojoj su zaposleni svi najveći gadovi (ako niste znali, špijuni su najveća smeća na svijetu, dno dna, talog taloga) pokupljeni s ulice (zbog dobrog djela - izdavanja svojih kriminalnih kompanjona). Oni jednostavno ne mogu riješiti ovaj slučaj. Krajnji domet profesionalnih sposobnosti im je izdaja.

Jebiga, sudarili smo se s tržišnom ekonomijom

Što sad? Špijunčine i politički podobnici su se sudarili s – internetom. A jedva su znali glasovati u saboru preko onih ključića. Šeks, kaj je to USB stick? Jel se to jede ili pije?

Invisihosting, gdje je stranica smještena, je organizacija koja nudi anonimni hosting. U prijevodu, smještaju stranice koje su ilegalne, jer je na internetu dobro poznato da stranica kojoj se ne može vidjeti vlasnik radi neku prijevaru ili nešto slično.

Ali, Invisihosting dobro radi svoj posao. Bolje nego USKOK i Kosorka. Zašto? Pa dajte da i to spomenem – zato jer funkcioniraju u tržišnoj, a ne u dogovornoj ekonomiji. Pa su osuđeni da rade dobar posao jer je tržište okrutno, dok su kod nas svi osuđeni da rade loš posao jer se ionako o tome tko će napredovati u karijeri/poslu odlučuje u Vladi.

Invisihosting - dečki znaju svoj posao

Dovoljna je e-mail adresa da bi se otvorio račun u Invisihostingu. Ne treba im dati ni ime ni prezime. Tako da je nemoguće od Invisihostinga doznati tko je pravi vlasnik stranice, čak ni sudskom presudom. A ni naredbom Kosorke :)

Tri su načina da se stranica registarbranitelja.com skine s interneta. Prvo: dokazano kršenje copyrighta. Drugo: ako FBI, CIA ili američko Ministarstvo obrane upotrijebe National Security Letter, po kojem imaju pravo na sve zatražene informacije bez obrazloženja ili sudske presude. Treće: neplaćanje računa Invisihostingu.

Teško da je objavljivanje hrvatskog registra branitelja prijetnja američkoj nacionalnoj sigurnosti. Invisihosting se čak obavezuje da će se, u slučaju sudskog naloga, žaliti u ime svog klijenta.

Zaključak: ovim putem se NE MOŽE doznati tko je postavio stranicu. A ako se želi stranica maknuti s interneta, trebat će dokazati da se radi o kršenju copyrighta. To je proces, ne ide onako kako Kosorka radi, političkom naredbom. Međunarodnim institucijama koje koriste DMCA (Digital Millenium Copyright Act) se ne može naređivati, nego im se samo mogu poslati pritužba i čvrsti dokazi. Jer funkcioniraju u tržišnoj ekonomiji s uređenim pravosuđem. I boli ih čuna za hrvatsku premijerku. Nije da su dobili posao preko nje.

Mladen Bajić – glavni mafijaš u državi

Nisam vidio sudsku odluku koja bi naložila da se počinitelja pronađe i uhiti. Nisam vidio ni neoboriv dokaz da se radi o odavanju vojne tajne ili državne tajne, jer predmet nije ni prošao bilo kakav sudski proces. A nisam vidio ni zahtjev za pokretanje istrage (one koja bi utvrdila JE LI netko kriv), nego samo vidim da je krenula hajka na počinitelja bez dokaza o krivnji. Onako, balkanski.

Ovo je javni linč. Kosorka je angažirala svoje rezervne gadove iz braniteljskih udruga da mobiliziraju javnost na linč. Pazite, privatna osoba, građanin, predsjednik jedne braniteljske udruge (ne pamtim ih) kaže da POČINITELJA TREBA KAZNENO GONITI. Alo!

Jel ćemo tako istjerivati pravdu, bez suda, policije, naloga? Pa tako ste vi hajduci navikli.

Može se tijekom dana u vijestima čuti dosta stvari koje su istreniranom građanin-drugog-reda uhu čudne. Npr. “Mladen Bajić je po službenoj dužnosti...” E pa, ako niste znali, Mladen Bajić sam odlučuje što je službena dužnost, a što nije. Da vi, dragi čitatelji, imate neki problem, jako veliki, recimo s mafijom, recimo s mafijom koju Bajić štiti a ugrozila vam je obitelj, morali biste podignuti kaznenu prijavu i čekati da proces krene. Bajić ima diskreciono pravo tu NE odlučiti da se radi o službenoj dužnosti. Imaš za odvjetnika? Nemaš? Ko te jebe.

S obzirom da je Bajić politička marioneta, sad je dobio naredbu od Kosorke da ovo je službena dužnost. Zapovjedni lanac. Političar naređuje pravosudnom djelatniku.

Inače, ova tema se baš pogodila s mojim jednim osobnim problemom - netko mi je prekopirao dio sadržaja s internetske stranice Oklade.net i napravio "svoju" stranicu. Bio je skriven kao i ovaj koji je objavio registar. Nisam USKOK, nisam Jadranka Kosor, ali sam u roku od par sati saznao kako se čovjek zove, da živi u Skopju, imam i broj telefona, i međunarodne i hrvatske institucije su već zaprimile tužbu i stvar je u procesu. Loše mu se piše. Odštetni zahtjev 20.000 EUR, a dečko vjerojatno nema za kavu. Naravoučenje: ako si već lopov, ukradi dovoljno da možeš platiti kaznu.

Dobro, faco, ti si riješio. A kako će naša Kosorka?

Upravo se popravio program na televiziji, u idućih par mjeseci će krenuti prilozi o tome kako je maloljetni unuk visokog dužnosnika registriran kao branitelj, u istoj brigadi s osobom koja je branila državu molitvom u svom trosobnom stanu u Njemačkoj.

I bit će veselo gledati ove naše podobnike kako se koprcaju protiv Invisihostinga. Pandorina kutija je otvorena, i neka je, i sad nema nazad. Zrak će se uskoro malo pročistiti.

Za kraj, poruka za Vedrana Škulića, vlasnika Narodnog lista: ako ovaj članak prekopiraš i staviš u svoje novine, stiže ti tužba za kršenje copyrighta. Napiši sam. Sva prava pridržana.

28.01.2010., četvrtak

Donesen zakon o internetskom klađenju

Smatrajte ovo sponzoriranim člankom zbog linkova u tekstu i zbog linka na kraju. Oprostit ćete.

Klađenje u Hrvatskoj postoji već 12 godina, a bar zadnjih 3 moćni vlasnici kladionica pregovaraju s vladom RH hoće li i kada će uvesti zakon o klađenju preko interneta. Profit naših kladionica, po podacima iz 2008., je oko 500 milijuna eura godišnje.

Internet nije legalan?

Naravno, do 1.1. ove godine "internetsko klađenje nije bilo legalno", kažu komunisti i birokrati. Svejedno se moglo igrati i na Unibetu i na Expektu i na svim stranim kladionicama, čak i preuzeti njihove novčane bonuse, i povući novac na hrvatsku banku bez plaćanja poreza. Ali naša vlada bi, kao i kineska, htjela kontrolirati internet.

I sad su procijenili da se moraju uključiti jer im je Unibet pojeo dobar dio kolača, u čemu sam i ja sudjelovao od 2005. do 2007. kao njihov jedini zaposlenik u Hrvatskoj, koji ih je uveo na ovo tržište. Profit Unibeta u te dvije godine ima jako puno nula, ne bi bilo korektno da kažem točno koliko, a mogu samo nagađati koliki je profit sad.

I vi ste sad na internetu? Pa što?

Uglavnom, to što sada postoji "zakon o internetskom klađenju" i što će Supersport otići na internet ne znači da je sad odjednom to moguće u Hrvatskoj. Jer je moguće oduvijek. Sad to samo znači da je hrvatskim kladionicama omogućeno da primaju uplate preko interneta. BTW, nitko i ništa ne može spriječiti nekog od vas da s kapitalom od par milijuna eura otvori online kladionicu, registrira ju tamo gdje je porez najmanji (vjerojatno Malta), i prima uplate od hrvatskih građana. To je jedino teško ako se mora ići preko hrvatske birokracije.

Je li vam poznato 5% manipulativnih troškova? Eto. Hrvatska birokracija. Nije to neka zločestoća naših kladionica, nego pravilo koje je odredila država, poseban porez na klađenje kojeg kladionice preusmjere na krajnjeg korisnika umjesto da opterete svoje poslovanje tim porezom.

Zato se većina online kladionica registrira u državama koje imaju nisku stopu poreza, kako bi mogle ponuditi veće koeficijente i time privući više igrača. Supersport, Fortuna i ostali će biti (ostati) registrirani u Hrvatskoj. Ja jednostavno ne vjerujem da će to biti nešto dobro, ali vjerujem da će 90% ljudi misliti kako je to super. Zašto mislim da neće biti dobro? Zato jer se još nije izmislila takva industrija u kojoj će Hrvati voditi glavnu riječ na svjetskoj sceni.

Ulaženje u igru s velikim igračima

A ako imaš na dlanu i vrhunsku svjetsku kladionicu, i prosječnu hrvatsku kladionicu, obadvije na internetu, zašto odabrati hrvatsku?

Mislim da će hrvatske kladionice ovime samo zabiti zadnji čavao u lijes svom poslovanju. Puno ljudi kod nas ne vjeruje klađenju preko interneta i "imaginarnim novcima", a kada počnu vjerovati zato što je Supersport prešao na internet, puno lakše će otići i u Pinnacle ili Betfair.

Klađenje uživo? Hrvatske kladionice ponude 5-6 utakmica dnevno. 188Bet nudi tisuće utakmica tjedno, a na Myp2p.eu možete besplatno gledati TV prijenose svih tih utakmica. Ponuda? Internetske kladionice imaju takve razrade da ti pamet stane, a neke nude i po 6-7 različitih hendikepa na jednu utakmicu. Prognoze? Supersportov tjednik laže i namjerno vuče ljude da uplaćuju na favorite, a na internetu postoje - svjetski stručnjaci za prognoze. Pogotovo ovdje.

Kornijevim korakom...

Uglavnom, da zaključim...klađenje preko interneta na svjetskim kladionicama je puno bolje od onoga što će ikad napraviti hrvatske kladionice. Sve ovdje ide puževim korakom i zašto čekati 5 godina da dođemo do stadija na kojem su svjetske kladionice već sad? Već godinama imam svoju stranicu Oklade.net, koja je sad ružna ali će 14.2. dobiti novi dizajn i poprimiti izgled kao na naslovnoj slici u ovom članku, a bavi se educiranjem ljudi o internetskom klađenju. Bit će tamo svega...prognoza, članaka, tisuća eura bonusa...ako vas interesira klađenje nemojte propustiti na Valentinovo navratiti na Oklade.net.

Komentare na blogu nažalost ne stignem čitati, ali sad sam si moderan čovjek pa imam i Fejs (Dan Horvat) i Twitter...možete me tamo kontaktirati.

25.01.2010., ponedjeljak

Ukinut Zavod za zapošljavanje!

Ma nije...ali bi trebao biti. Naslijeđe je iz socijalizma i zastario je pojavom internetskih stranica za zapošljavanje.

Bio sam danas tamo pa vidio onu standardnu rulju koja čeka na udaranje štambiljića, plus još par desetaka nesretnika koji su se došli javiti državi da su nezaposleni. Uglavnom - pun kufer građana koji su došli trošiti vrijeme na birokraciju.

Pretpostavimo da se u ovom članku radi o ljudima koji NEMAJU pravo na novčanu naknadu. Što oni dobivaju od HZZ-a? Ništa. Javiš se jednom mjesečno, udare ti štambiljić, i navodno ti traže posao - a zapravo samo službenica proslijedi oglas onome koga bi se to po struci moglo ticati. Kao da je taj netko nesposoban doći i pogledati oglasnu ploču (ako nema internet).

E sad, u čemu je tu problem? Pa u tom glomaznom pogonu koji nikad nikome nije donio ništa dobro. Ogromna zgrada koja bi mogla biti korištena i za nešto pametno, informatičkoj opremi koja bi bolje poslužila nekom nadarenom klincu, i pregršt službenika koji efektivno ništa ne proizvode i ne daju nikakav benefit. Samo udaraju štambilje. I broje statistiku. Ja sam danas izgubio 2 sata svog vremena i 30 kn na benzin i parkiranje, a za ništa.

Zato i jesmo u recesiji. Ne zbog američkih ninja kredita, nego zbog ovog našeg autohtonog proizvoda.

Bilo bi dosta da postoji jedan šalter za novčane naknade, i oglasna ploča. Ukupna potreba za radnicima: 3. A tamo ih ima desetine, čak imaju i ravnateljicu, možda i nadzorni odbor, upravno vijeće, predsjedništvo...to su sve uhljebi. Osim onog brke koji radi na informacijama i vjerojatno ga cijeli nezaposleni svijet obožava jer je faca i pošten radnik.

Zapravo je jedino pravilo da ćeš, ako si nezaposlen, naći posao jedino ako se sam potrudiš. HZZ na dobivanje posla ne utječe. A košta. Jebeno košta porezne obveznike (to su svi ljudi u Hrvatskoj, čak i djeca koja kupe žvaku na kiosku).

Toliko zasad. Pratite me na Twitteru - evo, valjda je dobar link: Twitter Okladenet

19.01.2010., utorak

Istina o Josipoviću

Svi su se, naravno, raspisali o novom predsjedniku. Pogotovo o tome što je agnostik. Pa onda o tome što je član SDP-a. Pa o tome što je glazbenik. Po staroj navici, svi su fulali pravu stvar.

Zaštitnik bogatih

Pričao sam s Josipovićem oko sat i pol na početku predizborne kampanje. Moj dojam je da laže. Kampanja mu se bazira na borbi protiv korupcije, a on niti je John Wayne po karakteru, niti ima ovlasti. I sam je korumpiran, odnosno preko ZAMP-a (Zaštita autorskih muzičkih prava), omogućava jednoj cijeloj ušljivoj partiji da krade ljudima novce iz džepa i da sami sebe kontroliraju kako i kome dijele taj novac. A radi se o milijunima. Znači, obrtnicima (glazbenicima) je dao način da preko politike dobivaju novac. I da formiraju pravu partiju gdje onaj koji je bliže oltaru dobiva više love.

Borac protiv korupcije

Što se borbe protiv korupcije tiče, on je, kao osoba bliska pravosuđu, bio blizu korupcije cijeli život. "Nije moj posao da prijavljujem korupciju", rekao mi je. Pravi borac protiv korupcije, ne? Ja sam osobno više djelovao na korupciju nego on, a gdje sam ja od Josipovića po utjecaju...

Odlična kampanja

Kasnije, kad je krenuo s pravom medijskom kampanjom, vidio sam da će pobijediti. Odličan marketing, atipičan za SDP. OK, pravda, pravedna zemlja, sve super. Ali predsjednik nema ovlasti ni za što od toga. Neće Hrvatska njegovim utjecajem postati zemlja u kojoj se rad plaća. Znači - marketinški trik.

Što je tu onda dobro?

Ovo je jako veliki korak za hrvatsku demokraciju. Izabrali smo predsjednika koji NIJE galamdžija, izabrali predsjednika koji NIJE crveni ili crni (Josipović je samo građanin), što znači da su birači pokazali kako im je dobar i čovjek čiji je moto "tiha voda brege dere". A takav bi političar i trebao biti. U službi građana, bez afera, pristojan, rječit, obrazovan, i da nije laktaš. A to Josipović nikako nije.

Takvoga su građani izabrali sada kada su imali šansu birati čovjeka imenom i prezimenom. Laktaši su rezervirani za onaj sustav u kojem politika bira tko će biti premijer, ministar, predsjednik mjesnog odbora...

I zato je ovo veliki korak, izabrati ovakvog čovjeka. Neće imati nikakve uspjehe kao predsjednik, ali će ostati zapamćen kao prekretnica. Napokon smo krenuli nekakvim normalnim tokom. Građani su također shvatili i da predsjednik nema zadatke svećenika, njegov zadatak je politika a ne vjera. Praktične stvari, praktični rezultati, bez velikih riječi i kopanja po nacionalnim / vjerskim osjećajima kako bi pridobio glasove.

I mislim da je ovo jedno jako dobro doba za Hrvatsku. Kosorka, koja je u kratkom roku postala i moja heroina (prisiljena je raditi pozitivne poteze za Hrvatsku da bi se održala - nema tu romantike), i Josipović, koji je simbol uglađene građanske Hrvatske.

Dosta je bilo bukača i galamdžija. Kosorka radi i hrabra je kao Chuck Norris, Josipović simbolizira građansku Hrvatsku. Sad idemo naprijed, ne nužno po financijama, ali po stupnju demokracije i stupnju razvoja političke svijesti svakako. Mi se još dobro moramo naučiti demokraciji, jer kao što je jedan čovjek na TV-u rekao, "napokon smjenjujemo predsjednika sami, zadnjih 50 godina su odlazili tek kad su umrli".

Još kad ljudi shvate da u politici nema slučajnosti i da Kosorka jednostavno MORA činiti ovo što čini da bi se izborila protiv unutarstranačke opozicije i da bi pridobila javnost na svoju stranu (a i popularnost joj se omilila), onda će potpuno nestati onakvi plahuteri i jebivjetri kao Sanader. Kosorka ima državnički gard i sve više podsjeća na Margaret Thatcher. Budimo iskreni, Kosorka je najgori politički ološ. Ali je jednostavno u takvoj situaciji da MORA raditi dobre poteze da bi preživjela. Kao što se žohar bori za život. Nadajmo se da će to potrajati dovoljno dugo da nas izvuče.

A gdje je tu moj dragi Zoran Milanović? Nije imao hrabrosti smijeniti Bandića, sitnu ribu, kad je trebalo. Kosorka u trenu izbrisala Sanadera, bivšeg premijera, iz članstva. Članovi SDP-a se sad masovno iščlanjuju iz stranke (nije ih smijenio Milanović, nema muda). Milanović se morao maknuti iz Josipovićeve kampanje da mu ne bi ugrozio izborni rezultat (stvari bi bile drugačije da se Miki pojavljivao). Nakon izbora smeće od Milanovića proglašava pobjedu stranke, SDP-a.

Ali ne, dragi Miki...nije pobijedila stranka. Pobijedio je pojedinac imenom Ivo Josipović. Milanoviću se samo poklopilo da se riješio Bandića i da je Josipović pobijedio na izborima.

"Mi bi prijevremene izbore". Daj ne seri. Kosorka ima 90-postotnu potporu. Pametan vođa stranke ne bi srljao u poraz.

10.01.2010., nedjelja

Član SDP-a krši predizbornu šutnju

Mladi saborski zastupnik SDP-a Davor Bernardić prekršio je predizbornu šutnju. Kao jedan od onih čiji kontakt ima na mobitelu, u nedjelju 10.1. u 16h dobio sam poruku sljedećeg sadržaja:

Znam da neces dopustiti da drugi odlucuju umjesto Tebe i tvoje obitelji u kakvoj ces zemlji zivjeti. Svaki glas je vazan. Izadji i glasaj za pravednu i postenu Hrvatsku! Za Ivu Josipovica!


SDP, i pogotovo Bernardić, se navodno zalažu za civilizacijska i demokratska načela. Ali, kada dođe do stani-pani, očito se ta načela lako krše.

Poruke nisam dobio od drugih političara iz SDP-a koji imaju moj broj (njih 3-4), kao ni od onih iz HDZ-a (njih petnaestak). Samo od "idealista" Bernardića. Očito politika stvarno nije za ljude koji drže do sebe i svojih načela, kao što je rekao Ante Tomić u svojoj najnovijoj kolumni.

05.01.2010., utorak

Tehnologija

Nakon više od godinu dana pišem novi post. Bio sam zauzet, radio sam kao glavni urednik u jednom tjedniku. Možda napišem nešto o tome uskoro, ali sad evo baš gledam što je najpovoljnije od sve tehnologije koja se nudi na tržištu, pa evo mojih razmišljanja...

BlackBerry

Iritatna stvarčica u p.m. Ured u pokretu je zapravo velika prijevara. Gubiš privatnost, dostupan si 24 sata dnevno, i to uglavnom za spam. Inače ako nećeš čitati mailove, ne čitaš ih. Ne otvaraš Yahoo, Gmail, PocoMail, Outlook, kajgod. Na BB-u nemaš izbora. Odnosno, imaš, ali što će ti onda BB? Moj Sony Ericsson K510i (da, onaj stari...) isto prima mailove. Ima fenomenalan fotić, bolji od BB-evog, samo nema blic. Spojim ga na USB, Bluetooth, IC...skidam java igre, snimim mp3 melodiju s električnom gitarom i stavim na K510i. Može sve.

A da ne govorim da su igrice na današnjim mobitelima na razini igrica za kompjuter iz 1993. godine. Koji k****? Ako se igraš, igraj se na kompjuteru...zanimljivo je kako nitko neće na kompjuteru igrati tetris, ali na mobitelu da.

Digitalni fotoaparati

Odjednom su svi stručnjaci za digitalnu fotografiju i svi znaju sve o megapikselima. Na mobitelu. A prava istina je da su SVI fotići na mobitelima smeće. Ako već hoćeš fotografije, kupi fotoaparat. Za 500 kn. Umjesto plaćanja 500 kn više za mobitel koji ima "mrak" kameru koja ne valja ništa. S obzirom da je tehnologija otišla daleko, i najjadniji digitalni fotoaparat je dovoljno dobar za amatera. Kakav Canon...skup je. Uzmi u Konzumu na akciji.

LCD i plazma televizori

Nemaju baš svi priključak za kompjuter, da možda možeš isti ekran koristiti i za TV i za PC. Moraš kupiti dva. Slika mi nije dovoljno dobra ni na LCD-u ni na plazmi, stari CRT (katodna cijev) televizori su bolji. Gledaš nogomet, ili još gore, hokej, i vidiš kako slika kasni čim je neka brza akcija. Jedino su dobri oni najskuplji, znači, treba pričekati malo da ta tehnologija pojeftini. Pa da lopta i pak ne bježe tom televizoru...

DVD snimači

Prejebenoskupo. Spojiš TV signal na kompjuter i što? Imaš DVD snimač. Obradiš snimku, odrežeš višak s početka i kraja, snimiš na DVD disk kako god želiš. Kartica koja omogućuje ulaz TV signala na kompjuter košta oko 300-400 kn za osnovne modele. DVD uređaj za kompjuter košta oko 200 kn i svi ga imaju.

Ista stvar za muzičke linije. Više ih nitko pametan ne kupuje, glazba se sluša preko kompjutera. Je da su SVI kompjuterski zvučnici dosta loši, a oni koji su dobri su preskupi, ali ajde...ako slušaš mp3 kao većina ljudi, taj glazbeni format je ionako loš i ne zaslužuje dobre zvučnike. Samo bolje čuješ nedostatak kvalitete.

Laptopi

Lijepi su, mali, možeš ih nositi, sve pet. Ali mali broj ljudi ih stvarno treba. Zapravo su te stvarčice beskorisne bilo kome tko ne treba tijekom radnog dana, dok je negdje na terenu, pristupiti kompjuteru. Držati laptop kod kuće je glupost. Mali ekran, slab kompjuter, a za istu cijenu kao stolni kompjuter. Od nadogradnje ništa, laptopi nisu namijenjeni da bi unutra stavio npr. TV karticu.

Zaključak - kako sve to spojiti?

Kompjuter je kralj. Spojite TV karticu na njega, i tako dovedite TV signal (po mogućnosti onaj kabelski, od B.neta). Kupite veći monitor i koristite to kao televizor / kompjuter. I imate DVD snimač. Za one s osnovnim audiofilskim potrebama - kupite monitor s ugrađenim zvučnicima ili TV s priključkom za kompjuter. Uštedit ćete prostor.

S dobrim kabelskim internetom skidajte filmove, programe i glazbu. YouTube sere u zadnje vrijeme, ali još uvijek možete naći mp3 glazbu na internetu koju god želite.

Dovoljan je osnovni digitalni fotoaparat ako vam to uopće treba. Što se mobitela tiče - što jeftiniji, to bolji. Njegova funkcija su pozivi i SMS poruke, a za sve ostalo se ne može mjeriti s kompjuterom niti će ikad moći. Skupi mobiteli su samo igračka.

Eto, po mom skromnom mišljenju, većina ljudi želi svu ovu tehnologiju, ali plati za sve te funkcije bar dvostruko skuplje od najjeftinije i najpametnije solucije. Meni je malo glupo da, kad biramo mobitel, biramo što taj mobitel može u okviru mogućnosti mobitela općenito, makar je to puno slabije od onoga što dobijete na kompjuteru ili digitalnom fotiću. Glupo mi je da se kupuje DVD snimač, ili, još gore, plaća MaxTV snimalica.

Zbog čega ljudi to kupuju? Jer je praktično. Praktičnije je staviti CD u liniju, stisnuti 1 gumb, ili upaliti radio, nego uključivati kompjuter i odabirati program, pokrenuti ga, naći glazbu, postaviti playlistu. Praktičnije je upaliti TV nego pokretati program na kompjuteru, podesiti sve parametre slike da bude dobra, odabrati program s liste. Praktičnije je sve to raditi na 1 gumb nego klikati uokolo mišem.

Ali treba biti svjestan da ta praktičnost košta, a da se u svim opisanim slučajevima radi o ZABAVI. Luksuz, znači. Zajebancija, igra, gubljenje vremena. Tko voli nek' izvoli. Po mom skromnom mišljenju, bolje je investirati u nešto konkretno. Zemljište, štednja, kladionica, burza, životno osiguranje, zdravija prehrana, investicijski fondovi, bolja škola za dijete, izlet za dijete.

Ovo pišem zato jer mislim da je kod jednog dobrog broja obitelji baš potrošnja na zabavu razlika između napretka i ulaska u dugove. A i veća je zabava šetnja s psom po ovom snijegu koji je upravo pao, ako ćemo baš biti iskreni...

04.12.2008., četvrtak

Bakljada u Udinama

Talijani su zadnji koji bi se trebali zgražati nad pirotehnikom. Jučer su im došli "opasni Hrvati", vjerojatno i "balkanski krvoloci", kako nas vole zvati, ali važno je tko nešto kaže, a ne što kaže. Kod njih su navijači pogibali u sukobima, imaju nogometaše fašiste (Di Canio, Abbiati), mafiju u nogometu, a da ne govorim o njihovoj fašističkoj povijesti. Ipak su iskoristili priliku pa zviždali BBB-ima koji su možda samo ranije slavili Božić...a sudac je iskoristio priliku pa napravio presedan prekidanja utakmice zbog dvije vještice na terenu. Nije da ne može pogoditi igrača u oko, ali nije da je bačena bomba...

Ne sjećam se da se digla velika frka oko petarde kojom je pogođen Georg Koch u utakmici u državi EU, i zbog koje je prekinuo karijeru, a možda će mu trebati godine da se fizički oporavi. Možda se nikad ne oporavi. Ali, to je ipak EU, tamo je to "izolirani incident", kada mi napravimo puno bezazleniju stvar onda smo balkanski krvoloci. Njima se mogu oprostiti i holokaust i rasizam i nacizam i fašizam, njima su krvave ruke zbog drugog svjetskog rata (i s našom krvlju!), njihovi navijači su ubijali. Projekt "izbacimo rasizam iz nogometa" je morao biti stvoren zbog njih, ne zbog nas. Nisu ljudi koji bi trebali suditi drugima, i nisu ljudi koji su sposobni suditi sami sebi po istom aršinu kako sude drugima.

Tko se jedini borio protiv Tuđmana i policijske države 90-ih? Feral Tribune i BBB, svatko iz svojih razloga i na svoj način. Ostali građani su uglavnom šutili jer su morali, i šutke su gledali pljačku i podjelu na 200 bogatih obitelji i "ostale", one ljude kojima se oduzimao Dinamov jastučić pri ulasku na stadion. Hoću reći, BBB su rijetki kojima se glas nije mogao oduzeti. I mnogi drugi su gledali kako ostaju bez svojih građanskih prava, i nisu rekli ništa da se usprotive.

Koliko smo prosvjeda imali u zadnjih nekoliko godina? Jedini uspješan prosvjed je onaj srednjoškolaca protiv državne mature. I studenti su se nakon toga okuražili pa imali nekakav poluprosvjed za kojeg je bilo briga samo organizatore. Ostali obespravljeni ljudi u Hrvatskoj samo šute. Da podsjetim, u međuvremenu su se dogodile mnoge ružne stvari u državi. Od oduzimanja građanskih prava, pljačke, Bandićeve pljačke, Mamićeve pljačke, ubojstva novinara (makar si je Pukanić sam kopao grob), premlaćivanja novinara, prijetnji, prevelikih poreza, raznih nameta i glavarina...a svi šute. I da Sanader nije u maniri najvećeg idiota izjavio ono o stezanju remena, ne bi bilo ni ovog prosvjeda 5.12. na kojem će se, vjerujem, uglavnom pojaviti - srednjoškolci. Ljudi koji još imaju duha, za razliku od ostalih krotkih Hrvata, neki bi čak rekli - ovaca. To su oni inertni ljudi koji žive svoje dosadne male živote i ne zanima ih nepravda nanesena nekom drugom, boje se promjena kao vraga, i "nikad nije tako loše da ne može biti gore". Samo "ne talasaj, ne ističi se".

U tom svjetlu treba gledati svaku situaciju u kojoj BBB dignu svoj glas. Bandić i Mamić rade budale od svih nas, kako od Purgera, tako i od svih Hrvata jer žive od poreza. I onda baciš baklju jer ti je više dosta toga. Sigurno to nije najbolji način, sigurno nije u interesu Dinama, ali - to je jedini izraz slobode koji možete vidjeti u Hrvatskoj. Svi ostali su odlučili da je bolje biti rob. Nikoga drugoga ne zanima represivni Zakon o navijačima jer ih se ne tiče direktno, a "navijači su ionako pijano smeće". Nisu, BBB su rijetki kojima još nitko nije uspio oduzeti glas i osjećaj slobode. A ako se Zdravko Mamić prošle noći budio u znoju i pio apaurine - vrijedilo je.

03.12.2008., srijeda

Chinese Democracy

Ovo je ipak Radio Purger, možemo se malo odmoriti od politike i opisati album koji se snimao 14 godina.

Nema tu više hitova kao što su "Don't Cry", "November Rain", "Welcome to the Jungle", "Patience" i ostalih, ali jedna stvar se nije promijenila - GNR još uvijek rade bolje laganice nego brze pjesme, i tako su "Street of Dreams" i "This I Love", laganice, najbolje pjesme na albumu. U 14 godina nisu uspjeli smisliti desetak pamtljivih riffova za brze pjesme, što zapravo i nije toliko čudno jer Slash nije ovdje, zamijenilo ga je čak 5 (slovima: pet!) gitarista: Robin Finck (Nine Inch Nails), Ron "Bumblefoot" Thal, Buckethead, Paul Tobias i ritam-gitarist Richard Fortus. Ukupno je 18 glazbenika izvelo ovaj album, što znači da je to sve pomiješano i da se nikoga ne čuje. Bilo bi bolje da je Buckethead sam na gitari. Razlika je otprilika takva kao u Pipsima otkad je Kraljo (najbolji gitarist u Hrvata ikad) otišao iz benda.

Ovo je orkestar, što znači da ovu glazbu treba dugo proučavati da bi se shvatila njena vrijednost, ali ovaj najskuplji album svih vremena (13 milijuna dolara) ima samo par dobrih pjesama. Axl Rose ima ogroman ego i snimio je sebi grandioznu posvetu, ali "manje je više", i više bi vrijedio jedan Slashov riff od svih nota odsviranih na ovom albumu.

"Chinese Democracy", kao i većina naslovnih pjesama na bilo kojem albumu, ne valja. "Shackler's Revenge" je bezlična. "Better" ima dobre power akorde, ali ništa što i bend iz garaže ne bi snimio. "Street of Dreams" je laganica, što znači da je automatski za klasu bolja, a i zanimljiva je. "If the World" bi više odgovarala Enriqueu Iglesiasu. "There Was a Time" nije pjesma. "Catcher In the Rhye" je melankolična laganica, ali loša. "Riad N' the Bedouins" je solidna brza pjesma. "Sorry" je naslabija laganica na albumu. "I.R.S." nije loša. Ali nije ni dobra. Za "Madagascar" vrijedi isto. "This I Love" je sjajna laganica. "Prostitute" je dosadna.

Sve u svemu, "Street of Dreams" i "This I love" su odlične pjesme i vrijedilo je izdati ovaj album zbog njih, a iako se činilo da je Axlov glas gotov i da ga je uništio svim onim vrištanjem, pjeva jednako kao i prije. Dobro ili loše, nije važno, ali Axl je još uvijek tu, i puno je raznovrsniji pjevač nego prije. Možda će sljedeća dva albuma koji su u planu biti manje grandiozni od ovoga, a više kvalitetni. Valjda su ispucali sve te pjesme koje su "morali" staviti na album samo zato jer su na njima radili godinama.

A možda je ovo ipak samo poruka mladim bendovima koji znaju za tri akorda i sve pjesme rade na istu šablonu "još smo tu i bolji smo od vas". To je istina, i većina mlađih rock bendova se može sakriti pred Gunsima jer ovako kompleksan album jednostavno ne mogu snimiti. Nakon Chinese Democracy, svi oni izgledaju kao amateri.



A kad sam već spomenuo Kralju, evo kako se svira gitara:


;)

21.11.2008., petak

Ustani bane - hitno je

Ili bar "čobane, vrati se". Ili neka hrvatska repka pobijedi u nogometu ili rukometu, ili neka lokalni nogometni klub osvoji naslov prvaka.

Neka drugi rade za nas.

Kada se moramo sami pobrinuti da imamo građansko i pravedno društvo, ne znamo ni otkud bismo počeli. Sloboda nam nije takav prioritet da bismo osjećali sreću kada je dostignemo (makar se od slobode ne plaćaju režije). Ne, nama je puno veći ideal biti tih i miran građanin koji ne priča previše.

U Hrvatskoj sve može proći. Može se dogoditi sve najgore a da društvo ne reagira, ovisimo o sretnim okolnostima i slučajnim dobrim potezima Vlade. I sada moramo nekoliko godina čekati na promjenu vlasti, ako promjene uopće bude jer - Hrvati ne vole promjene. Nemojte se uopće iznenaditi ako HDZ pobijedi i na idućim izborima, makar bi to realno trebalo biti nemoguće.

Pijetet prema žrtvama Vukovara je već poprimio vlastiti život, pomaknut od stvarnosti, i ne uzima u obzir činjenicu da HDZ nije htio poslati oružje Vukovaru i time svjesno uzrokovao pad Vukovara i zločine nad civilima. Ili da branitelji Vukovara nemaju svoja prava koja zaslužuju, da su prijatelji politike lažni branitelji, da ožalošćene obitelji žive siromašno, da su ratni profiteri još među nama, da je HDZ stvorio tajkune koji su opljačkali Lijepu našu, da je Paradžik ubijen, da je Gotovina žrtvovan, i tako dalje. Ne. Važno je da 60% nas misli da nismo Balkanci. Realnost nije uopće bitna, samo neke imaginarne stvari.

Na imaginarnim stvarima se i bazira izbor naše vlasti. Zato one uvijek i prevagnu, i zato HDZ ima svoju biračku mašineriju koju stvarnost ne zanima. A kako masovno prihvaćaju glasanje za HDZ, tako i masovno prihvaćaju žalopojke o svom imovinskom stanju. Rade ono što je "normalno". Tako da u istoj osobi možete imati čovjeka koji govori "na vlasti su lopovi" i glasa za još jedan mandat te iste vlasti.

Da je sada 1975., ti ljudi bi bili članovi Partije i vjerojatno se usput i žalili kako ne smiju reći da su Hrvati. Smjeli su, pjevala se himna i išlo se u crkvu, a njihove osobne inhibicije i strah od nadilaženja gomile su - osobna stvar. Kako je nestao simbol hrvatskog nacionalizma, spomenik banu Jelačiću, tako je i u Srbiji nestao spomenik kraljeviću Marku. I srpski nacionalisti su mrzili SFRJ. Ipak, realnost nije važna. Osim toga, kraljević Marko je bio Hrvat, njegov doprinos borbi protiv Turaka je bio minimalan, i općenito je nejasno zbog čega je nacionalna ikona. Poginuo je 1395. boreći se na turskoj strani. Ipak, on je svakom Srbinu simbol srpskog nacionalizma. Izgleda da je poremećenost dosta izražena na ovim prostorima, jer čak trećina Srba sebe ne smatra Balkancima. Vjerojatno misle da su Japanci, ono, Srbija do Tokija, manga, bonsai...

Što se ide južnije, to je više ljudi koji kažu "svi novci idu u Zagreb", a pojma nemaju o zagrebačkom prirezu, Bandićevom naplaćivanju parkinga, činjenici da su na vlasti Hercegovci i Dalmatinci, ili općenito o skupoći života u Zagrebu. Kava se u Rijeci kod stadiona može popiti za 3.5 Kn, u Zagrebu rijetko ispod 7 Kn. Sve u Zagrebu je skupo, a da nemamo Getro, Lidl i slične lance koji su snizili cijene života, većini građana bi život u metropoli sada već postao neizdrživ. Ali, ljudima koji imaju komplekse od Zagreba su ionako važne samo imaginarne stvari. Nije važno izgraditi svoj grad, jer se alibi za nedjelovanje može lako naći u napadanju nekog drugog grada.

A luku Ploče su uništili baš ti "vaši", dragi moji Dalmatinci. Oni koje ste izabrali.

Nije HDZ kriv, nije Sanader kriv...odgovornost je na svakom od onih ljudi koji je glasao za HDZ. I ako kažemo "ustani bane", ja se nadam da je taj ban po struci psihijatar i da može izliječiti nekoliko milijuna ljudi. E, to bi bio pravi junak za današnje doba.

<< Arhiva >>